PoèetnaPovijest OvèarePovijest gradnjeStripPosjeteKontakt

Ovčara... Spomen dom, otvoren 20. studenoga 2006.g. u hangaru gdje su prije 15 godina, oni koji su ovdje ubijeni, proveli svoje posljednje sate života i ostavili svoje nedosanjane snove.

Dok nas sa zida promatraju iskrene, zaèuðene, nedužne oèi, ne može se ne pomisliti kako su se osjeæali toga hladnog dana kasne jeseni 1991.g. i jesu li znali da se sa tog puta neæe vratiti. Kome su uputili zadnju misao, èije im je ime zamrlo na usnama? To æe zauvijek ostati nepoznanica i tema za nagaðanje.

 Hvala im za hrabrost, za njihove živote, hvala im za Vukovar i Hrvatsku.

Fotografija Siniše Glavaševiæa u Spomen domu Ovèara

Grob Siniše Glavaševiæa na zagrebaèkom Mirogoju.

Spomen ploča

 

Ovèara, odnosno pokolj u Vukovaru, je bio ratni zloèin kojeg su poèinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noæi sa 20. na 21. studenog 1991. tijekom srpske okupacije Vukovara kada je ubijeno izmeðu 255  i 264 civila i vojnika, veæinom Hrvata, koji su, dok su još uglavnom tada bili pacijenti, deportirani iz vukovarske bolnice, odvezeni u logor te potom smaknuti u divljini.  To je najveæi pojedinaèni pokolj Domovinskog rata. Imena ubijenih ukljuèuju jednu ženu, jednog 77-godišnjeg muškarca te jedan 16-godišnji djeèak. 23 žrtve bile su starije od 49 godina. Meðu žrtvama su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Siniša Glavaševiæ.  Ubijeno i desetak Srba, branitelja ili civila vjernih Hrvatskoj, meðu kojima su Ðuro Balvanac, Ðorðe Bukviæ, Dragan Graniæ, Tihomir Lonèar i Branko Jovanoviæ.

Ovèara je ime farme 5 km istoèno od grada Vukovara, danas poznate po srpskom logoru u vrijeme Domovinskog rata.

Povijest

Ovèara je farma u sklopu VUPIK-a i njenom dijelu gdje su hangari za skladištenje. U tom dijelu Ovèare napravljen je koncentracijski logor, jer su ti hangari ograðeni sa svih strana i lako se èuvaju. Ovèara je otvorena poèetkom listopada 1991. godine i kroz logor je prošlo 3000-4000 zatoèenika. Hangari su zidani, a s prednje strane su visoka klizna vrata na kojima su i mala vrata za ulaz osoba, dok velika služe za ulaz osoba. Tu su poèinjeni razni ratni zloèini, jer su na par kilometara u blizini srpska sela i svi uniformirani agresori su došli na Ovèaru, kao i Velepromet da se namire za svoja stradanja u agresiji na RH.

Padom Vukovara, obièni hrvatski civili grada sklonili su se u vukovarskoj bolnici te su, zadjedno sa tamošnjim pacijetnima, koji su nastradali od 3-mjeseènog granatiranja grada, vjerovali da æe biti sigurno evakuirani pod nadzorom meðunarodnih promatraèa.

Kada je srpska vojska stigla do bolnice, nastala je kaotièna situacija jer su vojnici upali u instituciju i postali agresivni prema ranjenicima. Srpska vojska deportirala je 400 prebivatelje bolnice u autobusima do logora Ovèara. Razulareni, pijani uniformirani pripadnici Teritorijalne obrana, JNA (pod zapovjedništvom Mile Mrkšiæa, Veselina Šljivanèanina i drugih), èetnici, šešeljevci, arkanovci i drugi èinili su strahote u logoru, premlaæujuæi, maltretirajuæi i terorizirajuæi zarobljenike.  Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanja.
Dok su u hangare dolazili uniformirane osobe s bejzbol palicama, motkama, lancima, kundacima, i non-stop udarali zatoèenike meðu njima je bio tadašnji gradonaèelnik Vukovara Srbin Slavko Dokmanoviæ, koji je sudjelovao u batinjaju. Dokmanoviæ je za ova nedjela izveden pred haški sud..

Ne zna se kakva su bila ispitivanja, jer tko je odveden na ispitivanje nije se vratio. Ili je ubijen ili se vodi kao nestao.

Zlostavljanju su podlegla èetiri zatvorenika u samim skladištima (Kemo, Damjan, Željko i Siniša), a ostali zatoèenici su u skupinama 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene otprilike oko 900 metara od puta Ovèara - Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. ubijeni i baèeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice.

Pokušaj osporavanja

Kako bi pokušale ublažiti ili prebaciti krivicu pokolja na drugu stranu, èesto se navodilo da su se u vukovarskoj bolnici, prije prebacivanja zarobljenika u logor, osim ranjenika skrivali i neki zdravi hrvatski vojnici.  Meðutim, takve su izjave ocijenjene kao pokušaj nijekanja odgovornosti i demagaogije jer, iako je doista utvrðeno da su se neki vojnici skrivali u bolnici, to ni na koji naèin ne opravdavaju istrebljenje gotovo cijelog osoblja bolnice.

Presude

27. rujna 2007. Meðunarodni sud za ratne zloèine poèinjene na podruèju bivše Jugoslavije osudio je:

Mile Mrkšiæa na 20 godina zatvora zbog ubojstva i muèenja civila, dok je Veselin Šljivanèanin osuðen na pet godina zatvora zbog dokazanih optužbi za muèenje. Meðutim, 2009., kada je Šljivanèanin trebao biti pušten iz zatvora, sudac Theodor Meron mu je utrostruèio kaznu sa 5 na 17 godina te ga vratio natrag u zatvor.  2010., osuðen je na 10 godina zatvora. Željko Ražnatoviæ "Arkan" je takoðer optužen za masakr, ali je poginuo prije pokretanja postupka. Èetvrti optuženik, Slavko Dokmanoviæ, nekadašnji predsjednik opæine Vukovara, poèinio je samoubojstvo u pritvoru u Haagu 1998. Miroslav Radiæ osloboðen je optužbi.

Vojislav Šešelj je takoðer optužen da je zapovijedao ili potaknuo vojnike da poèine masakr.
 

Meðunarodni sud je naveo sljedeæe o dogaðajima na Ovèari:

"Otprilike 21. studenog 1991., srpske vojne snage odstranile su otprilike 255 Hrvata i ostalih ne-Srba iz vukovarske bolnice nakon srpskog zauzimanja grada. Žrtve su deportirane u farmu Ovèara, otprilike 5 km južno od Vukovara. Tamo su èlanovi srpske vojske tukli i muèili žrtve satima. Naveèer 21. studenog 1991., vojnici su deportirali žrtve u skupinama po 10-20 do udaljene lokacije za smaknuæa, izmeðu Ovèare i Grabova, gdje su ih strijeljali i ubili. Njihova tijela su zakopana u masovnoj grobnici."

Na vrh

Sva prava zadržana © hdlskl.hr
SPOMEN DOM OVČARA 20. studenoga 2006.