|
Logori i zatvori u BiH 1992/95
/Povodom posjete bivših logoraša logoru Batković
kod Bijeljine 06.10.2007./
Sanski Most, 04.10.2007.
Na osnovu istraživanja Haškog tribunala i
pravosudnih organa u BiH , logori i zatvori u BiH
u agresiji koja se desila 1992/95 godine su bili
sredstvo etničkog čišćenja i protjerivanja
stanovništva, što je i u presudama počiniteljima
zločina stavljano u teret. Stotine logora na
cijelome teritoriju pod okupacijom u BiH ,
desetine hiljada zatočenih i stotine hiljada
raseljenih su samo djelomično dio stradanja i
patnji proteklog rata . Samo na području Bosanske
krajine bilo je oko stotinu logora u kojima su
zatočenici bili izloženi zvjerskom mučenju i
ubijanju . Neke metode mučenja nisu bile
zabilježene ni u nacističkim logorima Evrope
.Krajišnici su bili zatočenici i u logorima van
teritorije Bosanske krajine , a odvođeni su i u
logore susjednih država Neki logori i zatvori BiH
su u funkciji i poslije Dejtonskog sporazuma a
sudbina nestalih i danas je sakrivena tajnama
kreatora agresije. Masovne grobnice koje se
otkopavaju su i danas uobičajena pojava, koja
skori nikog ne uznemirava i ne uzbuđuje osim
porodice stradalnika . i presuda u Hagu o
genocidu, nema svoju težinu i osporavanje od
strane počinitelja i organizatora zločina.
Keraterm, Omarska, Manjača, Betonirka, Luka, Kula,
Mali logor, Heliodrom itd
su na karti BiH bez posebnih oznaka i obilježja a
bili su najstravičnija mjesta za ubijanje i
mučenje. Na području Bijeljine prema evidenciji
Saveza logoraša BiH bilo je petnaest logora i
zatvora. Najveći je bio logor Batković
gdje je u toku 1992/95 godine bilo zatočeno
oko 4000 logoraša Ubijeno je više od 80
logoraša i mnogi se vode nestalima. Batković
je bio radni logora, gdje su logoraši dodjeljivani
kao roblje na poljoprivredna dobra i radionice
velikim gazdama a odvođeni su i na linije ratišta
na kopanje rovova . Korišteni su kao živi štit
u akcijama koje su izvođene na Majevici. Tako
su 16.03.93 godine na Majevici poginula 22
logoraša .Uvjeti u logoru su bili vrlo teški.
Jedan kruh se dijelio na četrnaest djetlova, bez
osnovnih higijenskih uvjeta i ljekarskog nazora.
Posjete nisu bile dozvoljene. Logor je bio na
evidenciji Međunarodnog crvenog križa, što ničim
nije poboljšalo uvjete života u logoru. Pri svakoj
posjeti skrivani su teško umlaćeni i povrijeđeni
logoraši. U logom su bili zatočenici iz šireg
prostora Bosanske krajine Istočne Bosne,
Semberije, Posavine, a bili su i zarobljenici
hrvatske vojske. 26.06.1992 godine iz Vlaseničkog
logora Sušica dovedena su 153 civila.
13.12.1992. godine pri raspuštanju logora Manjača
u logor Batković upućeni su 530 logoraša /
153 Hrvata i 378 Bošnjaka /.
Većina je bila iz Grapske kod Doboja, Ključa,
Sanskog Mosta i Prijedora .Kasnije su neki
prebačeni u zatvor Kula u Sarajevu . Isljeđivanje
u logoru su pored pripadnika tkz. vojske Republike
srpske BiH, vršili pripadnici raznih paravojska i
milicija. Posebno u brutalnosti su se isticali
pripadnici Arkanove garde. Komandant logora je
bio Čakić Savo, a batinaši i egzekutori Vojkan
Đurković, Dragan Cobić i zlikovac «Čombe» čije je
ime za sada nepoznato. Odvođenja i ubijanja su
se događala noću. Bego Bukvić je pržen željeznom
šipkom i teško premlaćen odveden u nepoznatom
pravcu. Pero Đokić, oficir i komandant, posebno se
isticao u privođenju u logor Batković, a potom i u
odvođenju na frontu. Odveo je Huseina Spahića na
Majevicu odakle se ovaj nije vratio . Zanimljiva
je i ispovijest Nihada Ključanina koji je preživio
masakr u zasjedi, kada je napadnut kamion u kojem
su vođeni logoraši na prve linije .Na žalost
zločini u logoru Batković nisu do kraja
rasvijetljeni a zločinci nikada nisu privedeni
pravdi. U Vanekovom mlinu, vojnom zatvoru
je poslije zarobljavanja bio zatočen komandant
odbrane Žepe, Avdo Palić. Za njegovo skrivanje bio
je zadužen podređeni oficir Ratka Mladića .Ni
dotični oficir ni Ratko Mladić ne odgovaraju za
stravične zločine koje su organizirali i počinili.
Avdo Palić do danas nije pronađen.
Neki od ubijenih logoraša u logoru Batković
ukopani su na grobljima i mezarjima na području
Bjeljine. Jedan broj nikad nije pronađen. Da li će
zločinci ikada bili privedeni pravdi ostaje
otvoreno pitanje a najtraženiji Radovan Karadžić i
Ratko Mladići, sinonimi zla u BiH, podsmjehuju se
cjelom čovječanstvu, skriveni tajnovitim
interesima moćnika, koji dirigiraju životom i
smrću, ovdje u ovoj nesretnoj zemlji, a i u
planetarnim prostorima globalne politike.
pripremio : Amir Talić
|
