|
DIO SADRŽAJA
POVIJEST KLUBA
HNK "RADNIČKI" BOROVO N.- VUKOVAR
U prvoj polovici 1963.g. na sjednici SOFK-e Vukovar donijeta je odluka
da se osnuje Općinska nogometna liga, zbog velikog pritiska svih mjesta
Općine Vukovar.
Tako je iz ovog dijela Borova naselja ta ideja ostvarena 28.08.1963.g.
kada je osnovan NK "Radnički" (Trokut) Vukovar. Pošto nije posjedovao
svoje nogometno igralište, utakmice je igrao na pomoćnom igralištu NK
"Borova" tzv. "RIU". U proljeće 1964.g. napravljeno je nogometno
igralište NK "Radnički" na ovom istom mjestu gdje je i danas, ali bez
svlačionica i kupatila.
1966.g. napravljen je objekt s dvije svlačionice, jedna za domaće
igrače, a druga za goste.
Nakon četiri godine 1966/67.g. NK "Radnički" osvojio je prvo mjestu u
Općinskoj ligi i izborio je kvalifikacije za ulazak u Slavonsku zonu, u
tim kvalifikacijama je bio prvi i ostvario ulazak u Slavonsku zonu u
kojoj se zadržao samo jednu sezonu. Natjecanje u Slavonskoj zoni je
zahtijevalo i određene uvjete koje NK "Radnički" nije imao, tako da je
sve utakmice morao igrati na stadionu NK "Borova" i NK "Sloge", koje je
iziskivalo velike troškove, a i ekipa je uvijek bila gost.
1968.g. Uprava Kluba je donijela odluku o proširenju prostora i
poboljšanju uvjeta u objektu i oko igrališta, ... |
|
SIJEČANJE NA NAŠE POGINULE
Ovo prekrasno zdanje je podignuto za naše prijatelje kojih više nema
među nama, a koji su nas zadužili da ono ovdje ponosno stoji i krasi
cijeli ovaj sportski dio i okuplja sve one koji vole sport i dragu nam
Republiku Hrvatsku. Moramo posebno zahvaliti našim prijateljima, koji su
učinili sve , a možda i više od toga, da mi danas stojimo ovdje pred
ovim prekrasnim zdanjem. Možda su oni prepoznali snagu onoga što su
učinili članovi našeg Kluba. Ovom prigodom se moramo zahvaliti gospodinu
Luki Markiću, iz Dolca Donjeg kod Splita, koji je donirao ovaj spomenik
težak 15 tona, kao i njegovom bratu Damiru-Darku Markiću, koji je
odradio veliki dio vezan uz spomenik i njegovo postavljanje, kao i
akademskom kiparu Nenadu Lešini iz Osijeka, koji je sve ovo osmislio i
uz pomoć Darka učinio ovo što ovdje stoji. Nadalje zahvaljujemo i tvrtki
"Cetina -Pavić", vlasništvu Marija Pavića, koji je bez naknade prevezao
ovaj spomenik od Splita do Vukovara, kao i tvrtki "Bošković -
elektromontaža", koja je dala udio u postavljanju spomenika. Tu se ne
može zaboraviti pomoć tvrtke Crnjac, Tehnostana, Vodovoda grada
Vukovara, Komunalca i samog Grada Vukovara.
01.12.2001.g.
obećali smo da ih nikad nećemo zaboraviti : ni Lovru Barbira, ni Željka
Batarela, ni Antu Bobeta, ni Miroslava Gojuna, ni Vladimira Hincaka, ni
Ivana Ivišića, ni Đuru Jozičića, ni Miju Jurčića, ni Ivicu Kapoši, ni
Zlatka Kopića, ni Ivana Kunca, ni Antu Marendića, ni Vladu Marovića, ni
Zvonimira Mijatovića, ni Zvonimira Miljka, ni Zlatka Plazibata, ni Luku
Plečkovića, ni Zvonka Radića, ni Milana Radivojevića, ni Nikolu Rašića,
ni Luku Sablića, ni Tomislava Šestana, ni Stjepana Turkalja, ni Milana
Vrgovića. Zato danas stojimo pred našim obećanjem i zavjetom, koje je
veliko, koliko je bilo veliko i njihovo srce, želja i snaga u obrani i
stvaranju nam naše Države Hrvatske.
Mi smo mali
Klub, ali ne treba zaboraviti da od stotinu naših članova koji su se
uključili u 204 Vukovarsku brigadu i obranu Republike Hrvatske, njih
dvadeset četvorica su poginuli i svoje živote ugradili u temelje
Republike Hrvatske. To se ne smije zaboraviti i neka cijelom našom
Državom prođe glas da se jedan mali Klub iz Vukovara uključio u obranu
protiv srpske agresije i izgubio 24 svoja člana.
|
