|
Ovdje mirno prolazi Dunav zapljuskujući obalu kao da želi reći
"Budite mirni i spokojni!". Prolaze godine i sve više se zaboravlja
rat u kojem su sudjelovali naši djedovi i roditelji. Čuje se po koja
priča iz ratnih dana, kao priča djeda unuku, da bi povijest bila
prenošena s koljena na koljeno da se ne zaborave svi oni kojih nema,
a koji su dio naših obitelji, našeg naroda.
Možda su to bile samo priče, koje nama nisu budile nikakvu
pozornost. Nismo bili svjesni svega što su prošli svi oni koji su
nam pričali o ratu. Događaji, strahote, paljenja , ubijanja, kao da
su oni to gledali na filmu, a ne doživjeli. Bili smo mladi i nismo
mogli shvatiti, jer smo učili u školi o čistoći " partizanskog" rata
i herojima koji su se borili protiv "fašizma i nacizma". Partizani
kao "nad ljudi", po njihovim pričama su činili herojstva, skakali u
bunkere, probijali obruče i slično, kako bi narod obranili od
napasti "fašizma i nacizma".
Rasli smo, družili se, završavali
škole, ženili se, rađali djecu, zaklinjali se jedni u druge, borili
se za bolju budućnost, a na kraju je puklo.
Kroz glavu nam prolaze sve one priče naših djedova i očeva, nije
moguće, zajedno smo provodili, ne dane, već godine. Sve se svodi na
to da su uvijek na jednoj strani bili oni, a na drugoj mi. Tko je
sve to režirao i kako je moguće da se cijelo vrijeme radilo o lažnom
prijateljstvu, ljubavi, životu i svemu što nas je okruživalo. |
|
Možemo biti sretni što se toliki broj naših
članova uključio u obranu Domovine i dijelom doprinio stvaranju
Republike Hrvatske. Iz ovog malog kluba u obranu Domovine uključilo
se 113 članova: 27 ih je ranjeno, 26 je poginulo i nestalo, a 67 ih
je završilo u srpskim koncentracijskim logorima.
Neka se ne zaborave oni koji su ranjeni, poginuli, ubijeni i
nestali, jer oni su naša svjetlost koja sja za bolju budućnost.
Danijel Rehak, prof.
predsjednik HDLSKL |
