|
1991. godina, većini Hrvata i njihovih obitelji, ostati će duboko
urezano u sjećanju haračenje, ubijanje, mučenje i zlostavljanje srpske
soldateske i četničkih zlih odvođenja ljudi u smrt.
San o stvaranju Velike Srbije
podigao im je temperaturu do maksimuma. Počeli su odrađivati za svoje
nalogodavce u Beogradu strašne poslove. Započeo je najprljaviji rat
protiv nesrpskog stanovništva u cijeloj Hrvatskoj pa i u Svijetu.
U cijeloj Slavoniji i
Baranji počinju loše organizirane pripreme za obranu od moćnog i
bijesnog neprijatelja. Organizacija je sama po sebi dobro tekla, ali
glavni razlog lošim pripremama je bio nedostatak naoružanja i tehnike
ali imali smo prvenstveno jak moralni obrambeni duh koji je vladao u
narodu. Vjekovima je tinjala nada za slobodnom i samostalnom Hrvatskom.
Dobili smo sve što smo željeli ali nas je to koštalo mnogo žrtava.
Najveće žrtva bio je simbol slobode grad Vukovar, njegovi ljudi kao i
sami branitelji, ali mnogo života dali su Osijek, B. Manastir te sela
Ćelije, Dalj, Erdut, Aljmaš kao i puno sela u Baranji. Bilo je puno
mrtvih, ranjenih kao i zatočenih.
Upravo vam, cijenjeni
čitatelji, ovom knjigom želimo preko dijela zatočenika Osječko-Baranjske
Županije objelodaniti sva stradanja tih ljudi u srbijanskim zatvorima
kao i zatvorima diljem naše Županije. Ovo su istiniti dokazi koji
tjeraju suzu na oko i stežu u grudima.
Svaki iskaz je jedna bolna istina na
svoj način. Zato upravo to pišemo da se ne zaboravi, te bude utkano u
noviju povijest pri stvaranju Lijepe naše.
Želimo da svi jednom shvate istinu, a ona je samo jedna i prava.
Zahvaljujemo se svima koji su dali svoje živote, dio svog tijela za
jedinu nam Hrvatsku.
Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora
Podružnica Osječko-Baranjska
Tomislav Hajduković
Dalj, Hrvatske Republike 51
 |
|
OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA - LOGORI I ISKAZI
Prošlo je dosta godina, a većina ljudi ne zna za teške muke,
zlostavljanja, torture i Srbo-četnička iživljavanja na preživjelim
zatočenicima. To ne znaju mnogi političari, obični građani ove države
kao ni oni koji to nisu prošli. Zato prije nego počnete čitati sve te
istinite događaje naveo bih neka za većinu znane i neznane stvari, nešto
što se ako se zna zaboravi ili se nikada za to nije ni čulo.
Osim zloglasnih zatvora u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini
veliki broj zatvora bio je i u Hrvatskoj na okupiranome dijelu. Upravo
vam želim usmjeriti misli ka zatvorima u Osječko-Baranjskoj Županiji.
Većina tih zatvora je bila u istočnom dijelu naše Županije koje je bilo
pod okupacijom. Najviše ih je bilo u Dalju i to osam. Najveći je bio
Mehanička radiona IPK-a, kroz koju je prošlo oko 10000 zatočenika što
žena, djece, staraca, pripadnika vojske i policije. Jedan dio je ubijan,
jedan dio zatočen, a treći dio uz mučenja i maltretiranja razmijenjen i
pušten. Drugi zatvori su bili Žuta kuća, Stara zadruga IPK-a, Mjesni
odbor (pored tržnice), Hangari Željezničke stanice kao i privatne kuće
Zlatka Šrajbera, Marinka Ivanovića, Policijska postaja i zgrada vrtića,
gdje je bio Prijeki sud.
Također veliki zatvor je bio u selu Tenja, gdje su dovođeni
mještani koje su tukli, ubijali te odvodili u nepoznato, kao i zatvor u
Ernestinovu.
Velika zla Srbo-četnici su činili i samoj Baranji. Tamo su
također postojali logori gdje su se Srbi iživljavali na nesrpskim
narodom, a većinom na Hrvatima. Jedan od najgorih je bio u Jagodnjaku na
nogometnom igralištu, dok je drugi bio u Policijskoj postaji u B.
Manastiru kao i u skladištu trgovine Dunav, kao i u Dardi u Policijskoj
postaji. Čitajući iskaze-istine imat će se cjelovit opis tih svih
navedenih zatvora kao i imena ljudi koja su ta zvjerstva počinjena.
Ne mogu pisati a zaobići iskaze o tim krvolocima i zvijerima koji su
maltretirali i uništavali psihički i fizički naše branitelje, žene,
starce i djecu. Većina tih navedenih zločinaca još je na slobodi, a dio
ih naša još slabo pravna država uposlila u Hrvatsku policiju pa i na
druga radna mjesta, a oni su okrvavili ruke, nanijeli su teške i ne
preboljene rane.
Jedan dio krivaca za Velikosrpsku ideologiju također se krije u Srbiji.
Nezaobilazna istina je što se zna tko su ti ljudi, ali nisu
procesuirani. Glavne naredbe su dolazile iz same Srbije i Crne Gore.
Veliku ulogu na ovome našem prostoru odigrala je i Srpska
pravoslavna crkva kao negativan čimbenik, koja je također ispunjavala
naredbe i apetite Veliko Srba iz Srbije.
Ta nepobitna činjenica sa SPC i Lukijanom na čelu još se skriva i
zataškava, ali se nadam da će i to jednog dana izaći na vidjelo.
Oni i dalje podmeću malog i nemoćnog čovjeka, mislim na Srbe, a
sebe stavljaju na margine kako bi se njihova nedjela i njihove ideje,
koje je provodio sam Arkan, što prije zaboravile.
Nadamo se da će jednog dana izaći pred
Haški sud ljudi poput Marka Lončarevića, Đorđa Čakoševića-Brice,
Dragoljuba i Nikole Trbića, Dobrivoja Radovančevića, Branka Gojsovića,
Rajka i Đorđike Milovanovića, braće Glodić, Kalabića-Vranješević, braće
Đorđa i Bore Milinkovića kao i svih koji se trenutno nalaze u Srbiji.
Kako sam već napomenuo dosta ih se nalazi i u Dalju i Erdutu
a njihova su imena odavno poznata sudstvu i policiji, međutim još su na
slobodi a to su: Željko Čizmić, Boško Ristić, Bogdan Puača, Predrag
Gavrovski-Pređo, Milan Klajić, Milan Pecikozić, Đorđe Radivojčević,
Milenko Tripunović kao i tri Arkanova vojnika, Milorad i Miodrag
Kikanović ali isto tako ne možemo zaobići i one uglednije Srbe koji su
to sve pripremali i organizirali te su i oni veliki krivci za stvaranje
takozvane "Krajine" kao i za smrt velikog broja ljudi u samome Dalju kao
i na cijeloj Općini Erdut.
Veliki broj tih
ljudi uživa u blagodati Hrvatske i lagodno živi u Dalju.
Idejni vođa i predsjednik SDS-a 1991. godine Vaso Gavrilović kao i
Mišo Klajić-Ćošak, Đorđe Klajić-Đoko, Nikola Grčić-Šicana, Branko Zelić,
Milan Damjanović. Dragoljub Čalošević-Iso, Zdravko Nenić, Đuro Vujčić,
braća Ristići, Bata Grčić, Nikola Sremac, Jovo Klajić, Stevo i Ljubo
Janković, Dragoljub Kuznjecov, Rado Rajaković, Lazo Bajakić, Radivoj
Ilinčić, Zoran Borković-Steka, Mišo Panišić, Mile i Bato Ljubojević,
Zoran Čulić, Slavoljub Petković, Milorad Lončarević, Slavko i Drago
Novaković kao i veći dio njihovih pristalica.
Početkom napada na sama mjesta Dalj, Erdut i Aljmaš navedeni ljudi
kovali su plan kako nas sve uništiti jer su iza leđa imali bivšu "JNA"
kao i veliku pomoć iz Srbije.
Kao jedan od dokaza je držanje tri navedena sela u okruženju
45 dana bez hrane i svih ljudskih potreba. Najteže ipak dolazi
01.08.1991. napadom na Dalj, Erdut i Aljmaš za što najveću krivicu snose
uz Srbe i Četnike i ovdje navedeni ljudi začetnici stvaranja Velike
Srbije sa bandom iz Beograda.
Ako je sve to teško i znojem, krvlju, batinama i raznim
mučenjima kao i teškim ranjavanjima većine Hrvata stvorena ova Lijepa
naša, sada je zato moramo čuvati i očuvati za bolju budućnost naše
djece, unučadi i budućih naraštaja.
Upravo ovim iskazima-istine želimo da se to sve ne zaboravi.
Neka svatko podnese jedan mali dio žrtve, sada u miru, kao zalog za
bolju budućnost. |
