|
Logori, kao oblik najnehumanijeg ljudskog postupanja, ipak su obilježili
evropsku civilizaciju i u posljednjem desetljeću drugog milenija.
Logori su mjesta na kojima se u najvećoj mjeri reducirane i kršene
pravne norme tj. najveće sustavne degradacije etičkog kodeksa. Gdje su
sustavno uništavani socijalni i osobni identitet i tretirani kao
drugorazredni – manje vrijedni ili ih poistovjećuju s predmetima, koje
treba bezobzirno i nemilosrdno iskorištavati do potpunog uništenja.
Logori su mjesta na kojima su ljudi odvođeni zbog njihove nacionalne,
vjerske ili političke pripadnosti bez sudske presude na temelju volje
srpskih vojnih i policijskih vlasti. Praktički je značilo da su
stambeni, prehrambeni, zdravstveni i higijenski uvjeti bili svedeni na
najniže mjere. U logorima su ljudi sistematski mučeni i ubijani u cilju
etničkog čišćenja.
Prva strana brošure koja je bila jako tražena
Tad smo shvatili da smo samo broj, koji može, a ne mora preživjeti.
Oni koji su odgovorni za vođenje i držanje srpskih konc. logora
su mješavina JNA oficira i vojnika, milicije SUP, milicija SAO
Krajine, jedinice srpske TO i različite paravojne postrojbe. .
Zatočenici su bili branitelji, ali i djeca, žene i starci. Srpski
agresor je činio zlo rušenjem, paljenjem, ubijanjem i na kraju odvođenje
ljudi, žena i djece u srpske konc. logore,koji su bili smješteni na
okupiranim područjima Republike Hrvatske, Srbije, Crne gore i Bosne i
Hercegovine.
Više od 30.000 osoba prošlo je kroz razne oblike zatočenja u tranzitu
od par dana do mjesec dana. Dok je u srpskim konc. logorima bilo 8.000
zatočenika ( žena, djece, staraca, odraslih osoba). Boravak u konc.
logorima trajao je od nekoliko dana do dvije godine i više. Pri ulasku u
logore zatočenici su bili vezani žicom, plastikom i konopom,
premlaćivani su palicama, lancima, željeznim palicama, kolcima i
kundacima pušaka u tako zvanom «špaliru» policajaca, vojnika i civila.
Posljedica toga su brojni lomovi kostiju, potresi mozga, otvorene rane,
a mnogi nisu preživjeli
Zatočenici su bili izloženi teškim torturama, kako psihički, tako i
fizički. Izvršena su i mnoga silovanja i to zatočenika oba spola.
Najmlađa silovana djevojčica je imala samo pet (5) godina, a najstarija
je bila osamdeset godišnja (80) baka.
U srpskim konc. logorima život je izgubilo 30 % zatočenika po
evidenciji HDLSKL ( svi logori nisu priznati od RH ) Uzrokom smrti
najčešće su bila stravična zlostavljanja i mučenja, koja su provodili :
logorski stražari, oficiri JNA, pripadnici KOS-a, vojni istražitelji,
pojedinci s visokim vojnim činovima, pa čak i neke protuhe koje su
povremeno dolazili u koncentracijske logore.
Te, mučki ubijene zatočene osobe, potrebito je pronaći i dostojno
pokopati. Zatočenici su bili sustavno izloženi brojnim ponižavanjima i
ostalim oblicima psihičkih i fizičkih tortura. Velika većina danas ima
teške i kronične psiho-fizičke posljedice neizdrživih tortura.
Zlostavljanje se nastavljalo i na brojnim razmjenama.
Koliko majki jeca na grobovima svojih sinova junaka, a koliko ne zna,
gdje su, možda su živi, a možda nisu, nije im lako.
Druga strana brošure
Kako ublažiti bol svih tragedija, kako zaboraviti sva zla, kako pomoći
onima koji trebaju pomoć, kako zaboraviti tragedije koje su
prouzrokovane srpskom agresijom.
Društvo je osnovano 1995.g. u cilju okupljanja zatočenika i logoraša u
jedinstvenu organizaciju koja će nastojati poboljšati njihove uvjete
života, kao i pružanje psihosocijalne pomoći.
Društvo ima cilj zaštite i pravne regulacije, socijalne i pravne zaštite
svojih članova. U svom radu povezivat će se s inozemnim savezima i
udrugama logoraša.
Prikupljat će podatke o bivšim koncentracijskim logorima, što su mjesta
logora, broj zatočenika, nacionalna struktura, mjesto stanovanja, vrste
tortura, zločinci iz tih logora i drugo.
Društvo će u svom radu promicati istinu o logorima kao mjestima masovnih
kršenja ljudskih prava i zlostavljanja civila i branitelja. |
