|
Nezapamćena stradanja
na pragu 21. stoljeća od jeseni 1991.g. počevši od Vukovara, Pakraca ,Knina,
Zadra, Šibenika, pa sve do Dubrovnika. U mjestima gdje je agresor slomio otpor
branitelja ulazile su razularene individue u uniformama ( JNA, četnici,
šešeljevci, arkanovci, TO i dr.) Starce, žene, djecu, a posebice mlađe i vojno
sposobne muškarce, bez obzira na to da li su sudjelovale u obrani ili ne, odvode
u pripremljene logore pri mjestima i gradovima, koje su napadali, u tim logorima
su vršena razdvajanja po spolu, nacijama, a potom izvode stravična mučenja i
mučki ubijaju : noževima, sjekirama, palicama i vatrenim oružjem svih vrsta.
Najmlađa ubijena osoba bila je samo šest ( 6 ) mjeseci stara, a najstarija osoba
je imala 104 godine.
Preživjele agresor odvodi u koncentracijske logore u Srbiji, Crnoj gori, a i u
niz logora u tada okupiranom teritoriju RH. Srbi su očito smatrali potrebnim
podići nekoliko logora, kako bi zatočili svoje zatočenike. U srpskim konc.
logorima držali su zatočene civile i vojnike.
Više od 10.000 osoba prošlo je kroz razne oblike zatočenja u tranzita. Dok je u
srpskim koncentracijskim logorima bilo više od 8.000 zatočenika ( žena djece,
odraslih muškaraca ). Boravak u koncentracijskim logorima trajao je od nekoliko
dana do dvije godine i više.
Zatočenici su bili izloženi teškim
torturama, kako psihički, tako i fizički. Izvršena su mnoga silovanja i to
zatočenika oba spola.
Najmlađa silovana djevojčica je imala samo pet ( 5 ) godina, a najstarija je
bila osamdesetogodišnja ( 80 ) baka.
Pri ulasku u logore, zatočenici vezani plastikom i žicom, premlaćivani su
palicama, lancima, željeznim šipkama, kolcima i kundacima pušaka u takozvanom.
“špaliru” policajaca, vojnika i civila- Posljedice toga su brojni lomovi
kostiju, potresi mozga, otvorene rane, a mnogi nisu preživjeli.
D.R.
|
