|
Po popisu stanovništva iz 1991 - 54.160 osoba od čega je bilo 41.7%
Hrvata; 25.5% Srba; 16.5% Mađara; 8.4% ostali i 7,9% Jugoslavena.
Kao mjesta
zatočenja od ICRC je potvrđen Zatvor, Skladište na Dunavu,
kapaciteta 2500 zatočenika i Policijska stanica (ECMM), Policijska
stanica Darda (ICRC)
Policijska stanica
Nalazi se u centru B.Manastira. Kao maksimalni broj zatočenika u
jednom momentu je 300. Ćelije su bile veličine 1.2 m x 1.8m u kojima
je bilo po tri zatočenika, u ćelijama 3x4 m bilo je 9 zatočenika.
Zatočenici su nepravilno hranjeni , tučeni, prisiljavani na teške
fizičke poslove. Prema jednom izvješću nekim zatočenicima je
odsječeno uho.
|
|
S.S.
Vani je mrkla noć, a ja u marici i voze me vojni policajci i napokon
se zaustavljaju i vade me van uz grmljavinu psovki i udaraca, tako
da nisam znao što se događa. Nakon par trenutaka vidim da sam u
nekom zatvoru, ali stalno pljušte udarci tako da se nemogu uopće
pribrati, turali su mi pištolj u usta i vikali “ubit ćemo te
ustašo”, nisam mogao uopće reagirati, a kad su došli sa električnim
palicama tada se ničeg više ne sjećam jer sam pao u nesvijest, kad
sam došao k svijesti, nije bilo više policajaca nego sam bio zatočen
u zatvoru bilo je još nekoliko zatočenika, ali ja nisam mogao doći
do svijesti. Nakon nekog vremena dolaze po mene policajci i odvode
me u dvorište, ostao sam bez daha kad sam vidio kako neke zatočenike
ubacuju u kaveze sa kerovima i kako ovi skaču na jadne ljude i
zarivaju svoje zube u njihova tijela. Tog trenutka sam mislio da mi
nema spasa jer će i mene baciti u kavez sa kerovima i ko zna kako ću
završiti. Stajao sam na dvorištu i umirao od straha čekajući kad će
i mene pustiti da me obrađuju kerovi. Nedugo zatim pojavi se neki
kapetan i naredi im da me vrate nazad, pri povratku su me
“dotjerivali” kako bi se znao ponašati, a ja sam skoro pao u
nesvijest od brutalnog načina policije. Ovi me odvode iz zatvora i
trapaju u maricu i opet nastupa vožnja u nepoznato. |
