HRVATSKO DRUŠTVO LOGORAŠA
SRPSKIH KONCENTRACIJSKIH LOGORA

Erdut, 01.kolovoza 2003.g. u 9,00 sati okupilo se mnoštvo da bi se sjetili na najcrnje dane naše prošlosti i zvjerstava koje su počinjeni na ovim prostorima od strane «srpskog napaćenog i ne naoružanog življa», koji su porušili sve što je hrvatsko od kuća, tvornica, spomenika kulture, sakralnih objekata i dr. Protjerali sve što nije srpsko, a ako nisu protjerali onda su pobili i poklali, kako bi se stvorio psihološki moment zastrašivanja ostalog hrvatskog pučanstva

    Postavlja se pitanje! Zašto se nije mogla obilježiti i masovna grobnica kod farme «Lovas» gdje je prije dvije godine eshumirano dvadeset četiri ( 24 ) osobe koje su mućene i ubijene padom Borova naselja u Borovu selu, kao i stotine drugih koji su na isti način platili svojim životima samo zato što nisu bili srbi. Možda je to mali broj i nema svrhe s tim se opterećivati? To su obični i nepoznati ljudi, koji su bili učesnici u Domovinskom ratu i založili svoje živote za obranu i stvaranje Republike Hrvatske!

      Tko je taj, koji može spriječiti izdavanje dozvola za gradnju spomen obilježja – masovne grobnice, ako je to Zakonom propisano. U kakvoj mi to Državi živimo, ako se ne poštuju Zakoni, a posebno oni koji se odnose na stradale u stvaranju nam naše države Hrvatske. Da li se moramo pitati: Tko je taj? Njegovo je jače i od Zakona koji je donio na svojim sjednicama Hrvatski Sabor i od Ministarstva koji po Zakonu izvršava svoje zadače. Možda je došlo vrijeme, da i mi, koji smo svoje živote založili za stvaranje Republike Hrvatske, silom ostvarimo izgradnju i postavljanje spomenika na masovnoj grobnici kod farme Lovas, jer to su naši poginuli suborci zaslužili.

    Ovim putem Vas upozoravamo, da ste omalovažili i posljednje branitelje i učesnike Domovinskog rata, koji su u sebi imali nade da se ovako nešto, može dogoditi. Neka Vas ove slike podsjećaju i u snu na neizvršena obećanja, a posebno za mučki ubijene naše prijatelje-suborce.

Jedan od najskupljih spomenika u gradu Vukovaru «Majka i dete» djelo vajara Jovana  stoji bez ikakve dozvole u krugu Vukovarske bolnice i nikom ne pada na pamet da je spomenik podignut za vrijeme Srpske krajine - buđenju i rađanju života u tadašnjem Vukovaru, koji mu je potreban. A svima nam je poznato da su iz ove bolnice odvoženi - civili, policajci i branitelji - ranjeni i nemoćni, na Ovčaru i tamo mučki ubijeni.