|
Polaganjem vijenaca na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata i
spomen-obilježju Ovčara, u Vukovaru je obilježeno 13 godina od dana
izlaska iz srpskih koncentracijskih logora. Toga 14. kolovoza 1992.
godine, po principu "svi za sve", kod Nemetina nedaleko od Osijeka
obavljena je najveća i posljednja razmjena ratnih zarobljenika. Poslije
višemjesečnih tortura i batinanja, zamijenjeno je više od 600 hrvatskih
zarobljenika.
Spriječena tragedija
Samo mi znamo što smo i kako preživjeli, ali i kako danas živimo s
tim. Zato se vjerojatno i međusobno najbolje razumijemo riječi su
logoraša okupljenih na obilježavanju 13 godina od "velike razmjene".
Prisjećajući se dana zatočeništva, Danijel Rehak, jedan od zapovjednika
obrane Vukovara i predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih
koncentracijskih logora, kaže i da je na sam dan razmjene gotovo došlo
do tragedije. Vojska je tada spriječila pokušaje pojedinaca da unište
autobuse s logorašima. Tukli su nas gotovo svakodnevno, tražili da pod
prisilom potpišemo nekakve izjave koje i danas vjerojatno negdje postoje
u Srbiji. Bio sam zatočen u Dalju kaže Rehak.
O danima u logorima govorio je i Ivo Kovačić, predsjednik Udruge
hrvatskih branitelja "Vukovar 91". I na sam dan razmjene, kad su nas
vozili na razmjenu, tukli su nas u autobusima. O danima u logoru govori
i podatak da sam smršavio oko 40 kilograma rekao je Kovačić koji je
prošao logore u Stajićevu i Srijemskoj Mitrovici. Među logorašima bilo
je i žena koje su također preživjele teške dane.
Patnje i vjera
Strašno je bilo, a i teško mi je kad se toga prisjećam. Ponižavanja,
batine i torture bile su uobičajene rekla nam je Dragica Hodnjak koja
nakon izlaska iz logora nije prepoznala svoju kćer. Svetu misu u crkvi
sv. Filipa i Jakova služio je Slavko Antunović, koji je i sam dva
mjeseca bio zatočenik logora u Srijemskoj Mitrovici.
U devet mjeseci zatočeništva, u svim patnjama na životu nas je održala
vjera rekao je u propovijedi fra Antunović. Unatoč svemu što su
preživjeli, mnogi logoraši još nisu ostvarili svoja prava. Kad gledamo
kako se neke stvari rade i kako se govori o Domovinskom ratu, zaista
imamo osjećaj da je došlo vrijeme kad je bolje prešutjeti da si bio
logoraš ili sudionik Domovinskog rata istaknuo je Rehak. |
